Članci
Vrati na kategoriju Članci

Uloga duhovnosti i duhovnih uvjerenja u postizanju vrhunske izvedbe sportaša

ULOGA DUHOVNOSTI I DUHOVNIH UVJERENJA U POSTIZANJU VRHUNSKE IZVEDBE SPORTAŠA

Glavna svrha ovoga članka je proučiti trebamo li ozbiljnije shvatiti povezanost duhovnosti i sporta?

Da li je zanemaren ili možda ne, jedan od najdubljih aspekata čovjeka?

1. Poboljšanje sportskih performansi

Istraživanja pokazuju da duhovnost igra važnu ulogu u poboljšanju sportskih performansi, osobnog rasta i dobrobiti. Stoga je traženje boljeg razumijevanja samo - identiteta sportaša važan korak prema stvaranju najboljeg okruženja za cijelog sportaša. Sportaš je izjavio: “Ljudi me vide kao par nogu i da je to sve što jesam“. Postavlja se pitanje trebam li trenera, osobu koji će me vidjeti kao cjelovitu osobu?

Duhovnost bi trebala biti integrirana u sport na različite načine, treba istražiti kako bi se ljudima pomoglo da budu ispunjeniji. Ljudi su prije svega vjerska - duhovna i moralna bića. Zbog toga se vjeruje da duhovno usmjerenje nije samo za boljitak religioznih osoba koje se bave sportom, već za sve kako bi se istinski zadovoljile holističke potrebe sportaša. Ono što se ne može zanemariti ili zaboraviti je porijeklo riječi psihologija, koje dolazi od grčke riječi "psyche", što znači duša, um ili duh; i "logos", grčki za riječ, znanje ili razumijevanje. Međutim, danas se to obično samo objašnjava kao "psiha" biti spojen s "logijom" što znači "proučavanje". Imajući to na umu, možda se psiholozi trebaju zapitati zbog čega je glavni fokus psiholoških studija na neki način izostavio cilj stalnog stjecanja uvida u vezi s dušom ili duhom. Um, tijelo i duh trebalo bi shvatiti kao cjelinu.

Ellison je zagovarao važnost ljudskog duha: “Duh je taj koji sintetizira cjelokupnu osobnost i daje neki “energizirajući smjer i red”. Imajući na umu činjenicu da je suvremena psihologija skrenula s podrijetla riječi i dajući vrlo malo fokusa duši, može se postaviti pitanje da li je jedan od najdubljih aspekata čovjeka zanemaren ili ne. Sportska psihologija je napravila veliki napredak, s ciljem da govori kako psihološki čimbenici utječu na performanse. Mnogi sportaši su duhovni, iako se svaki može razlikovati u duhovnosti. Iako istraživači razmatraju brojne čimbenike koji mogu inhibirati ili poboljšati sportske performanse posebno u pogledu uma i tijela, rijetko to čine kroz razmatranje pitanja duše ili duha. Postoji velik raspon duhovnosti od sportaša koji je Kristov sljedbenik, do sportaša sklona istočnom misticizmu ili meditacijske prakse, usredotočujući se na postizanje svjesne svjesnosti ili svjesnost. Iz tog razloga, teoretičari Watson i Nesti (2005) napravili su precizne korake u istraživanju i posebno demonstrirali duhovnu dimenziju u sportu, kao i moguće dobrobiti, te utjecaj koji duhovnost može imati na sportski učinak.

Crust (2006), odgovara na ovu tvrdnju Watson i Nesti navodeći da je to mit i njihovo promicanje sporta ka integraciji duhovnosti je preuranjena.

Brojni istraživači pokušali su ispitati povezanost religije, duhovnosti i psiholoških konstrukata, kako bi razumjeli njihovu ulogu u sportu i vježbanju u ispravnom kontekstu. Unatoč potvrđivanju da duhovno blagostanje igra ključnu ulogu u sportskoj izvrsnosti i kao regulator protiv širokog spektra stresora i negativnih ponašanja, u literaturi o sportu i psihologiji vježbanja duhovnosti se posvećuje malo pažnje.

Duhovnost je identificirana kao važan čimbenik u poboljšanju sportskih performansi, poticanju izvrsnosti i individualnog rasta, te opće dobrobiti (Aspinwall i Staudinger, 2003; Dillon i Tait, 2000; Joseph, Linley i Maltby, 2006; Miller i Kerr, 2002; Nesti, 2004; Ravizza, 2002; Vernacchia, McGuire, Reardon i Templin, 2000). Unatoč velikom interesu brojnih tradicionalnih znanstvenika da ispitaju povezanost duhovnosti, religije i psihologije (Allport, 1950; James, 1890, 1902; Jung, 1938), konstruktu duhovnosti u nizu ljudskih iskustava, posebno u sportu i psihologiji vježbanja, posvećuje se oskudna pozornost.

2. Duhovnost kao važan čimbenik u utjecaju na sportsku izvedbu

Pojam “duhovnost” doživio je veliku diskurzivnu promjenu u kasnijem dijelu 20. stoljeća, pri čemu su se mislioci i istraživači zalagali za prihvaćanje i instanciranje duhovnosti New Agea kao nove kategorije koja će naći svoje mjesto između teologije i sekularizma (Huss, 2014.). Razumijevanje duhovne dobrobiti i svjetonazora sportaša osposobit će konzultante za sportsku psihologiju da prilagode odgovarajuće i točne intervencije koje će sveobuhvatno pokriti usluge koje su tim sportašima potrebne.

Danas se smatra da je duhovnost New Agea karakterizirana unutarnjom i refleksivnom potragom za smislom i sakralizacijom sebe, što može rezultirati osjećajem duboke transformacije (Heelas, 1996.; Heelas i Woodland, 2005.).

Nekoliko studija je naglasilo važnost duhovnog blagostanja u životima sportaša (Acevedo, Dzewaltowski, Gill i Noble, 1992; Dillon i Tait, 2000; Howe i Parker, 2014; Storch, Kolsky, Silvestri i Storch, 2001; Storch, Storch, Kovacs, Okun i Welsh, 2003; Vernacchia i sur., 2000).

Primijećeno je da mnogi sportaši koriste duhovne prakse kao sredstvo za prevladavanje prepreka i poboljšanje izvedbe (Coakley, 2003; Czech i Bullet, 2007; Maranise, 2013; Park, 2000; Watson i Czech, 2005.). Također je utvrđeno da duhovno blagostanje osigurava zaštitu od stresora (Peres, Moreira-Almeida, Nasello i Koenig, 2007.) i djeluje kao sredstvo odvraćanja od negativnih ponašanja kao što je korištenje nedozvoljenih supstanci (Storch i sur., 2003.).

Uočavajući važnost duhovnog blagostanja u sportskim performansama, Watson i Nesti (2005.) predložili su četiri široka područja za buduća istraživanja: (a) povezanost duhovnosti sa uslugama usmjerenim na sportaše, (b) uključivanje duhovnih praksi u trening psiholoških vještina, (c) istraživanje povezanosti duhovnosti i psiholoških konstrukata, te (d) ispitivanje učinkovitosti duhovnosti u savjetovanju u sportskoj psihologiji.

Očito je da će savjetovanje sportske psihologije imati velike koristi od uključivanja elemenata duhovnosti u poboljšanje pružanja usluga (npr. Ravizza, 2002; Watson i Nesti, 2005.).

Ovaj pristup osobito je relevantan u suvremenim kontekstima sporta i vježbanja koji sve više postaju multikulturalni i raznoliki.

Na primjer, Dillon i Tait (2000) ispitivali su odnos između duhovnosti i prisutnosti u “zoni“ (optimalno funkcioniranje i uživanje u aktivnosti…) u timskim sportovima i izvijestili da duhovnost može povećati vjerojatnost višeg stanja "u zoni", što zauzvrat može dovesti do poboljšanih mehanizama suočavanja.

Ravizza (2002) je uočio ograničenja konvencionalnih pristupa sportske psihologije u rješavanju duhovnih elemenata u sportu i istraživanju aspekata osobnog značenja u životima sportaša. Ravizza je također primijetio učinkovitost određenih elemenata zen filozofije i hatha yoge kako bi pomogli sportašima da nadiđu svoj ego, postanu zaokupljeni svojim zadatkom i iskuse stanje opuštenosti. To je od iznimne važnosti za sportaše, posebno u natjecateljskim kontekstima.

Za sportaše u natjecateljskim kontekstima od temeljne je važnosti da ostanu mirni u nastupanju pod pritiskom (Craft, Magyar, Becker i Feltz, 2003.). Da bi to postigli, sportaši moraju ostati usredotočeni na zadatak i učinkovito upravljati stresorima i ometanjima. Drugim riječima, sportaši moraju biti mentalno osposobljeni da budu "prisutni u trenutku" kako bi uspješno izvršili ono za što su proveli sate i sate trenirajući.

Nadalje, mindfulness nalazi svoje korijene u istočnjačkim filozofskim tradicijama budizma i hinduizma i naglašava prihvaćanje unutarnjih i vanjskih iskustava uz istovremeno održavanje oštre svjesnosti. Iako su brojni istraživači primijetili potencijalnu važnost istočnjačkih filozofskih principa za pozitivna psihološka stanja i psihoterapiju (De Silva, 1986; Epstein, 2007; Germer, 2005; Germer, Seigel i Fulton, 2005; Ravizza, 2002; Rosenbaum, 1999.; Wray, 1986.; Zizzi i Andersen, 2010.), bilo je malo primjena ovih principa u savjetovanju za sportsku psihologiju.

Gardner i Moore (2004., 2006., 2007.) te Kee i Wang (2008) proučavali su učinkovitost svjesnosti na sportske performanse. Oni zagovaraju da je svijest o sadašnjem trenutku povezana sa sportskim učinkom jer pomaže sportašima upravljati ometanjima od prošlih, budućih ili sadašnjih događaja. Također je utvrđeno da je razina svjesnosti sportaša povezana sa samokontrolom, jasnim ciljevima i koncentracijom na zadatak.

Buduća istraživanja bi se stoga trebala usredotočiti na ispitivanje odnosa između duhovnog blagostanja i psiholoških konstrukata kako bi se izmjerio njihov utjecaj na izvedbu u sportu i vježbanju.

Područje sportske psihologije svjedoči o pomaku prema modelu savjetovanja u psihologiji sporta i vježbanja koji je više usmjeren na same sportaše, koji stavlja veći naglasak na cjelokupno fizičko i psihičko zdravlje i dobrobit sportaša (Miller i Kerr, 2002.). Budući da su istraživanja identificirala duhovnost kao važan čimbenik u utjecaju na sportsku izvedbu, bilo bi vrijedno usredotočiti se na odnos između svjesnosti i duhovnosti te ispitati kako to utječe na sportske rezultate.

Miller i Kerr (2002) primijetili su da su tradicionalni pogledi na izvrsnost izvedbe ograničeni na fokusiranje na fizičke, psihološke i društvene elemente u kontekstu cjelokupnog zdravlja i dobrobiti sportaša. Također treba napomenuti da bitne životne vještine kao što su moralni, emocionalni, duhovni i intelektualni aspekti igraju značajnu ulogu u cjelokupnom učinku te ih također treba uzeti u obzir.

Istraživanja pokazuju da su sportaši sposobniji prevladati izazove i ometanja kada koriste rutine prije nastupa (Orlick i Partington, 1988.). Craft i sur. (2003) otkrili su da neki sportaši mogu doživjeti pad performansi ili čak “gušenje“ kada su suočeni s izazovnim i stresnim situacijama. Prethodna istraživanja pokazuju da sportaši možda nemaju potrebne vještine za suočavanje s nepovoljnim ili stresnim okolnostima, kao što su ozljede na kraju karijere (Udry, Gould, Bridges i Beck, 1997.) i umirovljenje (Kerr i Dacyshyn, 2001.; Lavallee, Gordon, Grove, 1997.), a mogu doživjeti samoubilačke ideje i depresiju (Ogilvie, 1987.). Iako se pitanja poput sportskog identiteta, planiranja karijere i ozljeda koje ugrožavaju karijeru obično rješavaju trenutnim modelima u praksi sportske psihologije, razumijevanje duhovne dobrobiti može se pokazati korisnim u savjetovanju sportske psihologije.

To također potpomaže istraživanja koja pokazuju da duhovna dobrobit sportaša dolazi do izražaja kada se savjetuju sportaši koji su pretrpjeli ozljede ugrožavajuće za karijeru ili se suočavaju s mirovinom (Lavallee, Nesti, Borkoles, Cockerill i Egde, 2000.).

Razumno je vjerovati da se većina sportaša suočava s višestrukim stresorima dok istovremeno pokušava postići sportsku izvrsnost.

Preporučuje se da se tradicionalni pristupi treninga mentalnih vještina prošire kako bi uključili bitne elemente duhovne dobrobiti za sportaša.

Buduća istraživanja trebala bi se usredotočiti na razumijevanje uloge duhovnih praksi sportaša i njihovog utjecaja na ukupni učinak. Nadalje, studije koje ispituju odnos između psiholoških konstrukcija i duhovnih dimenzija izvijestile su o jakim vezama, što zahtijeva daljnje istraživanje.

3. Orijentacija

Trenutni pristupi osposobljavanja mentalnih vještina također bi trebali uzeti u obzir kako duhovna orijentacija i uvjerenja pojedinaca oblikuju njihov stav, motivaciju i temperament. To je od velike važnosti, posebno kada radite s pojedincima koji imaju specifična i/ili različita duhovna uvjerenja i prakse koje izjednačavaju sa svojim ukupnim blagostanjem.

Važno je za primijeti da sve veći broj vrhunskih sportaša javno potvrđuje svoj osobni odnos s Isusom Kristom i zahvalnost kao poveznicu za njihov uspjeh u sportu.

Na primjer, konzultanti za sportsku psihologiju mogu uključiti elemente duhovnog uvjerenja i/ili prakse sportaša u svoju rutinu prije nastupa što pomaže usredotočiti njihovu pozornost na znakove relevantne za zadatak i ublažiti stres i tjeskobu. Korištenje takvih tehnika uz tradicionalne metode ne samo da će potaknuti samopouzdanje i ustrajnost kod sportaša, već će se sportašu omogućiti da se osjećaju sigurnim i s poštovanjem u pristupu konzultanata u pružanju usluga, čime će i ojačati odnos sportaša i konzultanta.

Ukratko, istraživanja i praksa psihologije sporta i vježbanja trebali bi doći do holističkog razumijevanja duhovne dobrobiti u kontekstu sporta i vježbanja. Identificiran je niz ključnih područja za istraživanje i praksu: (a) razumijevanje što čini duhovnu dobrobit za pojedince, (b) ispitivanje uloge koju duhovna dobrobit igra u sportskim performansama i izvrsnosti, te (c) uključivanje duhovne dobrobiti - uvježbavanje postojećih modela treninga mentalnih vještina u sportu i savjetovanje o psihologiji vježbanja. Duhovna bit sporta rijetko se povezuje s tjelesnim učinkom i natjecateljskim ishodima sporta. U praksi psihologije sporta i vježbanja važno je da konzultanti razumiju i razmotre duhovni svjetonazor pojedinca.

Nemali broj sportaša također doživljavaju flow "u zoni", kao stanje skladnog sjedinjenja tijela i uma u kojem to dvoje rade zajedno bez napora, ostavljajući pojedinca s nepobitnim osjećajem da se dogodilo nešto posebno (Jackson i Csikszentmihalyi, 1999.).

Prema Bibliji, neobična ravnoteža koja se traži predstavlja fascinantan paradoks napora i milosti Božje.

“Za sve postoji odgovarajući način poliranja - zone; poliranje srca je sjećanje na Boga” (Freke, 1998.). Za sportaša iskrena priprema za natjecanje označava, da tako kažem, križ koji nas podsjeća na tiho zajedništvo s Bogom.

O svojoj nevjerojatnoj brzini i ravnoteži, sjajnom pregledu, izvrsnoj kontroli lopte i snažnom, preciznom šutiranju s obje noge i glavom, Pele je rekao: “Čini se da me Bog doveo na Zemlju s misijom da igram nogomet” (Gonzalez).

Također u orijentaciji važno je istaknuti da nedozvoljena sredstva za postizanje uspjeha nisu dozvoljena. Marion Jones je s druge strane u svom javnom priznanju korištenja steroida zamolila za oprost. Iskreno se ispričala što je ocrnila sport za koji je tako vrijedno trenirala i kojemu je posvetila život. Partnerstvo s Bogom u vašem sportu ne događa se preko noći.

Jedan istaknuti trener je izjavio da su zasigurno naporna kondicijska priprema igrača te pedantna strateška i taktička priprema utjecala, ali mnoge je stručnjake pogodilo da im ništa osim čuda nije omogućilo da izađu kao pobjednici (Fitzpatrick, 2008.). Promatrajući takve preokrete događaja u sportu, shvaćamo da nemamo nužno kontrolu - razumijevanje koje nas vraća čistoj radosti dječje igre i prepuštanje trenutku. Kao kršćanin, čeznete da poštujete i slavite Boga u svemu što radite, ali kada je u pitanju vaš sport, smatrate da je izazovno dovesti Boga u taj dio svog života. Kršćanin ste i sportaš, ali čini se da ne možete spojiti ta dva vrlo važna dijela svog života zajedno.

“Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti plod sama od sebe ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi ste loze. Onaj tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo ploda: jer bez mene ne možete učiniti ništa“ (Ivan 15,4-5). U suočavanju s vlastitim izazovnim trenucima, sportaši i ostali ostvaruju osobni potencijal koji nadilazi ljudsko razumijevanje i tipična životna iskustva.

Kao i svako drugo ponašanje, potrebno ga je prakticirati kako bi postalo prirodno. U ovome stihu Isus uči o važnosti svakodnevnog povezivanja s trsom. Bez povezanosti s Isusom, nemoguće nam je donositi plodove (ili vrijednosti) na koje nas Bog poziva da živimo i stoga je gotovo nemoguće raditi stvari bez međusobne povezanosti s Njim. Kako onda ostati povezani s Bogom i surađivati ​​s njim u našem sportu? Upamtite, svačiji je odnos s Bogom za njega osobni - ono što možda funkcionira za mene, ne mora nužno raditi i za vas. Međutim, sljedeća pitanja dati će vam priliku da razmislite dok se budete kretali na svojim putovanjima s Njim.

Jesam li svakodnevno povezan s trsom? Osim što ste svakodnevno u Riječi, korisno je imati stalne provjere, odnosno vrijeme molitve, s Bogom.

Zapravo, potaknuo bih vas da se nekoliko puta tijekom dana provjerite s Bogom jer vas to ponovno povezuje s trsom. Za to vrijeme zahvalite Bogu za sve što vam je dao, tražite oprost za sve što ste pogrešno učinili, zamolite Ga da vam pokaže gdje mu ne dopuštate u svoj život i pozovite ga da blisko hoda s vama tijekom vašeg dana. Kada je u pitanju vaš sport, budite u stalnoj komunikaciji s Njim. Zamolite ga da vam pruži snagu, da ponizi vaš ponos, da vam donese radost kada se dogode kušnje i da vam otkrije što trebate predati u Njegove svemoćne ruke.

Sportaš je izjavio: trebalo je jako puno vremena da primijenim ovaj način razmišljanja, ali na kraju sam počeo primjećivati ​​tišinu. Bio je to mir koji nikad prije nisam doživio i osjetio sam potpunu slobodu da se opustim i igram igru ​​koju volim. Moj um bio je usredotočen na Boga, jer sam se pouzdao u Njega da mi pruži snagu, hrabrost i radost. Kao rezultat toga, biblijski tekstovi bi mi se vrtjeli po glavi tijekom mojih igara. Čak sam i u nekim od naših najvećih utakmica osjećao mir jer sam razmišljao o slavljenju Boga. Čime punimo glavu i srce? 

Možemo zaključiti da vjera i pouzdanje u Boga promiče samopouzdanje i sposobnost suočavanja. Pretpostavlja se i zaključuje na temelju takvih životnih primjera sportaša, da oni jasno vjeruju da je njihova svrha u Bogu, čineći njihovu sportsku karijeru rezultatom plana koji On ima za njihov život. To uvjerenje postavljeno je kao čvrsti temelj koji određuje misaone procese i ponašanja tih sportaša.

Kao što je već spomenuto, prema Vayalikarottu (2012) ljudi imaju više od psihofizičke i socijalno - kulturne komponente, uključujući transcendentalno (tj. duhovno) također. On ljude smatra prije svega religioznim, duhovnim i moralnim bićima.

Prvo je vjera u Božje postojanje ono što rezultira njihovim uvjeravanjem da se mole, ali i njihovo povjerenje u Njegovu ljubav koja ih potiče da koriste molitvu u brojnim situacijama i da se pouzdaju u Njegovo vodstvo. Čitanje Biblije ima veliku važnost, pružajući osobno usmjeravanje, ohrabrenje, ispravljanje koje pozitivno jača zdravo ponašanje i međuljudske vještine.

Ovo istraživanje ukazalo je da je molitva glavni čimbenik utjecaja u sportaševoj karijeri, klasificirajući molitvu kao temeljni oslonac njihova sustava vjerovanja. Ovi pojedinci očito imaju neku razinu opipljivog iskustva s Bogom, inače bi molitvu smatrali manje značajnom. Čin molitve za ove sportaše uključivao je stvarnu komunikaciju s Bogom. Utvrđeno je da se molitva različito koristi na različite načine, od smirivanja uma i tijela od stresa i tjeskobe, do traženja dobra, zdravlja, sposobnosti zalaganja, zahvaljivanja Bogu i traženju Božje volje.

Dodatni alat za koji je utvrđeno da ima veliki utjecaj na izvedbu sportaša bila je uporaba i poznavanje Biblije. Njihovo korištenje biblijskih tekstova nije nalikovalo obliku nastojanja da budu teolozi, nego kao njihov osobni način pronalaženja smisla u sportu i životu općenito, uz njegovanje mira u sebi i sklada s drugima kao npr. odnosa s trenerima i/ili suigračima.

Podaci sugeriraju da sudionici vjerojatno utjelovljuju karakteristike kao što su sposobnost suočavanja i kontroliranja tjeskobe, imaju etiku napornog rada i visoku razinu dispozicijske nade. Oni također povezuju da uz pomoć Biblije lakše prevladavaju strah, pritisak, razvijaju vještine iz učinkovitosti, vrijednosti i imaju povjerenje. Važno pitanje je kome dopuštamo da govori u naš život?

Utvrđeno je da su vjera u Boga, čin molitve i korištenje Biblije oblikovali i njegovali način razmišljanja potreban za razvoj vještina za koje se vjeruje da pomažu u postizanju izvrsnosti i vrhunske performanse. Kroz ovu studiju pretpostavlja se da Bog, molitva i Biblija u konačnici teži ne samo duhovnom, nego i fiziološkom, psihološkom razvoju, te društvenoj komponenti sportaša.

Ne znam, možda netko to ne shvaća u potpunosti, ali stvari koje stavljamo u svoje misli, memoriramo ih, o čemu razmišljamo imaju veliki utjecaj na naše srce (“Konačno, braćo, što god je istinito, što god je časno, što god je pravedno, što god je čisto, što god je ljubazno, što god je na dobru glasu, ako je što vrlina ili pohvala, na to mislite.“ Filipljanima 4,8 ). Povežite se Bogom i njegovom Riječi i dopustite joj da duboko prodre u vaše srce. Poznavanje Njegovih istina prije samog bavljenja vašim sportom poslužit će kao veliki podsjetnik “zašto i za koga“ to radimo. Ako u svom timu poznajete nekoga tko vas može smatrati odgovornim za partnerstvo s Bogom, potaknuo bih vas da mu se obratite. Okupite se da se molite prije i poslije treninga i takmičenja. Budite ranjivi i recite im područja s kojima se borite u svom sportu. Dopustite im da vam daju savjet o tome kako možete surađivati ​​s Bogom i promatrajte kako oni to provode u svom životu. Ako ne poznajete nijednog drugog vjernika u svom timu, obratite se nekome izvan vašeg tima. Obećavam da ćete doživjeti veći rast kada budete imali nekoga da hoda uz vas, ohrabrujući vas da svakodnevno hodate s Bogom.

Partnerstvo s Bogom je stvar srca i uma. Potrebna je upornost i namjernost. Moramo preusmjeriti svoje misaone obrasce kako bi se naša srca mogla preobraziti. Zahtijeva prepustiti se i dopustiti Bogu da preuzme kontrolu nad našim životima.

Nemojte se obeshrabriti ako se "sve" ne dogodi odmah. Zapravo, očekujte da će potrajati neko vrijeme. Kao i svaka veza, zahtijeva se vrijeme i ulaganje. Kada zamolite Boga da trči uz vas dok se bavite svojim sportom, doživjet ćete sve što Bog želi za vas. Možete se suočiti s kušnjama, doživjet ćete neke blagoslove, ali znajte da je kroz sve to On zapravo tu i čeka da budete s NJIME.

Vrhunski sportaši trebali bi uključiti u svoj svakodnevni holistički trening osim psiholoških vještina i treninga, kršćanske vrijednosti i ne zaobilazan odnos s Bogom Stvoriteljem.

Mladi žude za nečim dubljim u svom životu, a to je zasigurno ispravan odnos s Bogom. Sport može biti mjesto, gdje možemo učiti o Bogu i duhovnom životu!

U društvu koje je opsjednuto pobjedom, moramo se usredotočiti na izgradnju karaktera kroz sportska postignuća, a ne samo na ishod tko je prvi.

Trenutačno 75% nogometnih klubova u prve "četiri lige“ engleskog nogometa imaju… kapelane. Kapelan nije tu samo kao neki evanđelist, već da bi bio prisutan kako bi se brinuo za pojedince i podržavao ih kroz životne peripetije, sportska putovanja...

Profesionalni sport po svojoj prirodi stvara visoko natjecateljsku i nabijenu atmosferu. Često postoji nezadovoljena potreba da sportaši i sportašice imaju nekoga s kim mogu razgovarati u povjerenju koji je neovisan o klubu ili državi. Kapelane ne financira klub i ne brinu se o izvedbi sportaša. Imaju holistički pristup životu, odnosima i dobrobiti igrača. Dobro je sportsko kapelanstvo dobro prihvaćeno, a kako se sportaši i osoblje s pozitivnim iskustvom kreću između klubova unutar sporta (a ponekad i u sportu), često postaju zagovornici sportske kapelanije, zagovarajući je po prvi put u novim sredinama.

Nogomet počinje uviđati da se takve duhovne potrebe moraju zadovoljiti. Moja osobna želja je da kapelanstvo postane novo normalno u Hrvatskoj.

Sportski i životni uspjeh povezan je i ovisan o duhovnom rastu pojedinca

Prijedlog molitve ako želite uključili Boga u svoj sport:

Dragi Bože, žao mi je što te nisam uključio u svaki aspekt svog života, posebno u moj sport. Sada te molim da budeš uz mene. Budi najglasniji glas u mom srcu i umu, govoreći mi istinu. Bavljenje mojim sportom nije o meni. Milostivo si mi dao dar da se bavim sportom koji volim. Stoga ti upravo sada otvorenih ruku želim na neki način uzvratiti, cijeniti taj dar. Neka moja djela, kroz blagoslove i kušnje, slave i časte Tebe. U Isusovo ime, Amen.

Za dodatana pitanja, informacije i suradnju kontaktirajte me na email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Pripremio:

 mr.sc. Mihael Bermanec, kineziolog

Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije, funkcionalnosti upravljanja košaricom i sl...
Također koristimo i Google Analytics koji sam kao i mnoge druge stranice također koriste kolačiće.

Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

U redu Izbriši kolačiće