TKO JE ISUS I KAKVE VEZE ON IMA SA TVOJIM SPORTOM?
Sportašu, ako se pitaš kakve veze Isus ima s tvojim sportom, korisno je razmisliti o tome tko je On.
Ako je Isus samo "duhovni" čovjek koji se odnosi na "nevidljivo" područje, on nema puno veze s tvojim sportom. Ako je Isus samo religijska ikona ili teološki pojam, onda On nema puno veze s tvojim sportom. Ako je Isus samo onaj koga obožavamo u crkvi ili samo neki moralni kompas, On nema puno veze s tvojim sportom. Ako je Isus samo figura koja ima određene vrijednosti, On nema puno veze s tvojim sportom. Ako Isus jedva čeka da vas “izvuče“ iz vašeg tijela, tako da konačno možete biti "duhovni", On nema puno veze s vašim sportom.
Ali ako je Isus onaj u kojemu "živimo, mičemo se i postojimo" (Biblija, Djela 17,28), i "sve je stvoreno kroz njega i za njega" (Kološanima 1,16), onda Isus ima svaku povezanost s tvojim sportom. Ako te je Isus stvorio na svoju sliku i tvoje tijelo učinio hramom, On ima svaku vezu s tvojim sportom.
Ako Isus sada namjerava biti na Zemlji kroz tebe i dovoljno mu je stalo do tvojeg tijela da ga otkupi, On ima svaku povezanost s tvojim sportom.
S obzirom na navedene biblijske retke i misli, čini se da je Božji i tako kršćanski pogled na sport očiti.
Čuo sam kako kršćani govore izjave poput: “Ovaj život nije bitan, ja živim za nevidljivo”, “Naša tijela su zamke”, “Jedva čekam da izađem iz svog tijela” i “ Sportovi nisu za duhovne ljude.”
Takve izjave dolaze iz iskrivljavanja Svetoga pisma, Biblije.
Dakle, u kršćanstvu su naša tijela često pogrešno shvaćena. Do takvih pogleda dovodi se kroz razmišljanja koji su više u skladu s platonizmom i gnosticizmom nego s kršćanstvom.
Neka od tih razmišljanja su:
1) Duh i tijelo su odvojeni - nisu međusobno povezani.
2) Materijalno područje, uključujući naša tijela je zlo, a samo je nematerijalno područje dobro i duhovno.
3) Tijelo treba transcendirati, nadići da bi se postigla duhovnost ili spasenje.
4) Utjelovljenje je prokletstvo ili degradacija.
5) Naša tijela su izvori srama i samo-prezira.
Možemo vidjeti kako se na prvi pogled ta iskrivljenja neprimjetno događaju. Sadrže elemente kršćanstva i zato su popularni u crkvi, ali pogledajmo dublje.
Prema Bibliji kršćani znaju da je naše "tijelo" razapeto. I doista, ako živimo po tijelu, umiremo, te trebamo živjeti po Svetome Duhu i fiksirati oči na nevidljivo, a ne na vidljivo, jer ovaj svijet i njegove želje prolaze.
Važno je znati da se "tijelo" (u Galaćanima 5,24 i Rimljanima 8,13) odnosi na našu grešnu prirodu, a ne na naša fizička tijela. Usmjeriti pogled na nevidljivo (u 2. Korinćanima 4,18) ne znači degradirati Božju dobru kreaciju, a "svijet" (u 1. Ivanovoj 2,17) se odnosi na područje misli i način života koji nije u skladu s Božjom voljom.
Ti stihovi ne znače da je doslovno naše tijelo u suprotnosti s našim duhovnim životom vjere. Ti stihovi sigurno ne znače da ovaj život nije bitan. Oni ne znače da su naša doslovna tijela izvor našeg duhovnog neuspjeha. Ne znače da nam je bijeg od tijela jedina nada.
Pavao je bio jasan kada je rekao da naša borba nije protiv krvi i mesa. Mi nismo u ratu s našim fizičkim tijelima ili planetom Zemljom, već sa silama zla i tame.
Zapazite, ALI AKO JE ISUS TAJ U KOME "ŽIVIMO, KREĆEMO SE I POSTOJIMO", ONDA ON IMA SVAKU VEZU S TVOJIM SPORTOM.
Sportašu, razmisli o ovim načinima na koje je Bog "potvrdio i počastio" tvoje tijelo:
1) "A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše." Izaija 53,4-5
2) Sin Božji kao Bog postao je potpuni čovjek. Uskrsnuo je iz mrtvih u tijelo i naša uskrsla tijela bit će "poput Njegova" (Filipljanima 3,21) na novim nebesima i novoj zemlji.
3) Božja je namjera da nas oslobodi u našim tijelima - a ne da nas oslobodi od njih. Željno čekamo otkupljenje svojega tijela (Rimljanima 8,23), a ne njegovu osudu.
4) Isusu nije bila odbojna naša ljudskost. Tretirao nas je kao holistička, integrirana bića, a ne duše ili mozgove zarobljene u tijelima.
6) Isus nas je učinio svetima, što znači da postoji nerazdvojena svetost u svemu što radimo (Psalam 44,8, 1. Petrova 1,15), a ne samo u stvarima koje smatramo "duhovnim".
7) Isus je naše tijelo učinio tako da u njemu Božje kraljevstvo dolazi na svijet.
8) Isus je učinio naša tijela mjestom u kreaciji gdje On prebiva i gdje Ga možemo susresti - umjesto dalekog i nekog zagonetnog mjesta.
9) Bog je učinio da tijelo u kojem se bavite sportom ili nečim drugim, bude na neki način za sada na zemlji vaša stalna adresa.
Dakle, na neki način, kao i u svemu tvoje tijelo je neka vrste zamke, ali ne na način na koji se ponekad iskrivljeno govori o tome.
Vrlo rado ću vam odgovoriti na vaša pitanja koja su vezana za ovu temu.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Pripremio: Mihael Bermanec