ZDRAVLJE - REZULTAT SVAKODNEVNIH MALIH ODLUKA
dr. Tihomir Brkić
Čovjek je stvorio sedam svjetskih čuda. TajMahal, Kineski zid, Empire State Building, Egipatske piramide su zdanja od kojih zastaje dah. Međutim oko i sposobnost vida, uho i dar sluha, osjet dodira, okusa i mirisa, dar govora i komunikacije su čuda koja nadilaze sve što je čovjek načinio.
Naše umne sposobnosti i osjećaji, osmijeh i ljubav, sreća i nježnost su božanski darovi koji daju istinski smisao i ljepotu životu. To su stvaralačka čuda koje tehnologija i robotika nikada neće dosegnuti.
Kamerama i teleskopima smo u stanju vidjeti svemirska prostranstva i morske dubine, ali još uvijek nismo u mogućnosti vratiti vid slijepcu. Načinili smo svemirske letjelice kojima smo zakoračili na Mjesec i spustili se na Mars, ali nismo u stanju pokrenuti oduzete noge. Načinili smo snažne pumpe kojima isušujemo rijeke i jezera ali u našim grudima danonoćno kuca pumpa snažnija i dugovječnija od svih ljudskom rukom načinjenih crpki. I sama ljudska ruka je savršenstvo dizajna i tehnologije zapanjujuće složenosti. NASA-ini inženjeri su 5 godina danonoćno radili na razvoju mehaničke ruke koja nije ni blizu složenosti i vještinama ljudske ruke.
Najveće svjetsko čudo je čovjek. Ljudski organizam je zapanjujuće složen i savršeno usklađen, satkan od bilijun stanica od kojih svaka zna gdje joj je mjesto i koja joj je funkcija u organizmu.
U svakoj ljudskoj stanici nalazi se klupko DNK, čudo informatičke tehnologije koja sadrži potpunu informaciju o građi i funkciji svakog djelića ljudskog organizma.
Koordinator svih složenih zbivanja u tijelu je mozak - najsloženiji i najsavršeniji kompjuterski sistem u nama poznatom svemiru, građen od 100 milijardi moždanih stanica povezanih bilijunima međusobnih veza koje u djeliću sekunde primaju i šalju bezbroj informacija u svaki kutak ovog savršenog stvorenja zvanog čovjek. Sposobnosti koje posjedujemo i smatramo tako običnima zapravo su najveća stvaralačka čuda, savršenstvo tehnologije i dizajna, najveće vrijednosti na svijetu. One se ničim ne mogu nadomjestiti, neponovljive su i beskrajno vrijedne. Svatko od nas je jedinstven i neponovljiv, neprocjenjiv u očima onoga koji je stvorio život i koji održava svaki otkucaj našeg srca.
Nesvjesni istinske vrijednosti života često se maćehinski odnosimo prema zdravlju sve dok nam ono ne počne izmicati poput suhog pijeska između prstiju što ga više stišćemo i pokušavamo zadržati u šaci. Svog srca postanemo svjesni tek kad se počne gušiti u masnim naslagama, pluća nam postanu važna tek kad shvatimo da im se kapacitet drastično smanjio pod utjecajem dima i naslaga katrana i da se više ne možemo bez zaduhe popeti na prvi kat. Shvatimo besmisao pretjerane briga za prolazne, materijalne vrijednosti tek kad u ogledalu ugledamo umorno, iscrpljeno, prerano ostarjelo lice zbog grčevite trke za stvarima koje ne donose mir u srce i istinsku radost u život.
Zdravlje se ne događa slučajno, ono je rezultat poštivanja principa i zakona zdravlja koji su ugrađeni u svaku stanicu našeg organizma. Izbor donosimo svakodnevno. Svakoga jutra odlučujemo hoćemo li zapaliti cigaretu ili pojesti jabuku, popiti čašu osvježavajuće vode koja život znači svakoj stanici našeg organizma ili čašu opojnog pića koje će pomutiti um i uništiti desetke tisuća moždanih i jetrenih stanica. Svakoga dana odlučujemo hoćemo li ostati pred televizorom gledajući omiljenu sapunicu ili izići na svježi zrak i okrepljujuće sunce u žustru šetnju koja će očistiti naše misli i um od napetosti i stresa, a krvne žile od adrenalina i suvišnih masnoća. Od ovih malih odluka koje život znače ovisi naša istinska sreća i zdravlje.
Dobili smo na dar život, jedinstven i neponovljiv, beskrajno vrijedan i lijep. Što ćemo uraditi s njim, odluka je svakodnevno na nama. Ali vrijednost našeg života ne leži samo u onome što činimo ili što jesmo, već u onome čiji smo - kome pripadamo, kome je naš život i naše zdravlje također važno. To su naša djeca, naši roditelji, naši supružnici, svi oni koji nas okružuju i kojima nešto značimo, konačno i naš Stvoritelj kome dvostruko pripadamo. Priča se da je poznati psiholog svoje seminare započinjao držeći u ruci novčanicu od 100 dolara. U prostoriji u kojoj se okupilo dvjestotinjak ljudi upitao bi „Tko želi ovu novčanicu?“ Ljudi bio počeli dizati ruke. „Želim ovu novčanicu dati jednome od vas, ali prvo ću nešto učiniti „Zatim je zgužvao novčanicu u lopticu i upitao: „Tko ju sada želi?“ Ljudi bi i dalje dizali ruke. „Dobro, rekao bi, a ako učinim ovo?“ Izravnao bi zgužvanu novčanicu, a onda bi je bacio na pod i zgazio svojim cipelama. Zatim bi je podigao, zgužvanu i prljavu. „Još uvijek je netko želi ?“ Upitao je. Svi bi ponovno digli ruke. „Prijatelji moji, rekao je psiholog, naučili ste važnu lekciju. Što god ja učinio s ovom novčanicom vi je još uvijek želite imati jer se njezina vrijednost nije smanjila time što je uprljana i zgužvana. Ona i dalje vrijedi 100 dolara.“
Mnogo puta svoj život bacamo, gužvamo i povlačimo po prljavštini vlastitim pogrešnim odlukama. Osjećamo se bezvrijednima i gubitnicima. Ali što god nam se dogodilo ili će se dogoditi u očima naših najdražih, naše djece, naših roditelja, naših iskrenih prijatelja i konačno u Božjim očima nikad ne gubimo svoju vrijednost. Prljavi ili čisti, zgužvani ili očajni, Njemu smo još uvijek neizmjerno dragocjeni.
I zbog toga donosimo dobre odluke, čuvajmo zdravlje i upotrijebimo ga na blagoslov i dobrobit onih koji nas okružuju pa ćemo i sami iskusiti istinsku radost i sreću u životu.
Preuzeto iz obiteljskog časopisa Život i zdravlje, časopis za promicanje cjelovitog zdravlja.
