Članci
Vrati na kategoriju Članci

Tjelesna agresivnost ili asertivnost?

Važno je u ispravnom kontekstu sagledati agresivnost nasuprot asertivnosti.


TJELESNA AGRESIVNOST ILI ASERTIVNOST?

Kako da samouvjereno izrazite ono što želite, a da pritom ne povrijedite druge ljude, odnosno kako kontrolirati ‘agresivnost’ bez nanošenja ozljeda drugoj strani?

Netko će reći da bez agresivnosti nema vrhunskog sportskog uspjeha i potrebe za njom su prisutne u različitim sportovima. Stoga smatram da je važno u ispravnom kontekstu sagledati agresivnost nasuprot asertivnosti.

U sportu je postalo uobičajeno da se neprijateljska i agresivna ponašanja nazivaju nasiljem, pa se tako govori o nasilju gledatelja, nasilju na terenu (nasilnički postupci tijekom igre, međusobni verbalni ili fizički sukobi igrača), nasilju roditelja i/ili trenera nad djecom sportašima, nasilju nad sportskim sucima, nasilju nad sportskim novinarima itd. Pod nasiljem u sportu podrazumijevamo svaku riječ ili postupak sportaša, trenera, suca, roditelja, gledatelja ili drugog sudionika u sportu koji nanosi povredu onima koji su uključeni u sportsku aktivnost. Agresija je zato svaka reakcija, verbalna ili fizička, koja je počinjena s namjerom da se nanese šteta drugome.

Pojam “asertivnost” potječe od engleske riječi assertive, što znači uporan, samouvjeren, samosvjestan, samopouzdan. Riječ agresija proizlazi od latinskog aggredi (pristupiti nekome, navaliti). Agresiji se pripisuju tri značaja:

 - agresija je jaka akcija, ili postupak s namjerom da se vlada i dominira;

 - agresija je napad ili osvajanje;

- agresija je neprijateljsko (štetno i destruktivno) ponašanje.

Sport je prostor u kojemu, s jedne strane, akteri - sportaši i stručni tim  svojim znanjem, umijećem i vještinama znaju pokrenuti pozitivna emocionalna iskustva, doživljaj, oduševljenje i radost, s druge strane, taj im sport omogućuje da ljudi zaborave bar na tren na svoje egzistencijalne i socijalne probleme. Nažalost, danas se sport sve više usmjerava u pravcu neprijatelj-stva, druga se strana ne doživljuje kao konkurent, već kao neprijatelj koji se mora uništiti. Ponekad igra započinje asertivno pa postupno prijeđe u agre-sivnost i njome završava.

U korištenju termina agresivnost i nasilje u sportu vlada prilična konfuzija, jer se ove riječi najčešće upotrebljavaju kao sinonimi, a dodatnu zbrku stvara i nerazlikovanje agresivnog i asertivnog ponašanja. Asertivno ponašanje u sportu podrazumijeva čvrstu, odlučnu, snažnu igru u kojoj igrači koriste legalna sredstva da bi došli do cilja. Zbog toga je asertivnost nesumnjivo suštinska komponenta sportskog uspjeha, dok je ciljana agresivnost u sportu ponašanje izvan pravila sporta koje je namjerno usmjereno na povređivanje ili oštećenje drugih sudionika, bez obzira je li u osnovi takvog ponašanja želja da se postigne neki krajnji cilj ili da se izazove bol i povreda druge osobe.

Učinkovitost je ovog razlikovanja i njegove primjene u preuzimanju potpune odgovornosti za svaku okolnost u kojoj se nalazimo.

agresivnost ali asertivnost 1


 mr.sc. Mihael Bermanec (kinezioog)


 

Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije, funkcionalnosti upravljanja košaricom i sl...
Također koristimo i Google Analytics koji sam kao i mnoge druge stranice također koriste kolačiće.

Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

U redu Izbriši kolačiće