Oprosti jer ti je oprošteno
Matej 18,23-35
“Stoga je kraljevstvo nebesko nalik nekome kralju koji htjede urediti račun sa svojim slugama.
Kada je počeo obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu je dugovao deset tisuća talenata. Kako nije imao čime platiti, zapovjedi njegov gospodar da se proda njega, njegovu ženu, djecu i sve što je imao, i naplati se.
Nato pade sluga i pokloni mu se, rekavši: ‘Gospodaru, imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.’
I smilova se gospodar toga sluge, otpusti ga i oprosti mu dug.
No taj sluga iziđe i nađe jednoga od svojih suslugu, koji mu je dugovao sto novčića: pograbi ga i poče ga daviti govoreći: ‘Plati što si dužan.’
I pade mu taj susluga do nogu i zamoli ga, rekavši: ‘Imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.’
Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne isplati dug.
Kada su njegove susluge vidjele što se dogodilo, silno se ražalostiše i odoše javiti svome gospodaru sve što se zbilo.
Tada ga dozva njegov gospodar i reče mu: ‘Zli slugo, sav onaj dug sam ti oprostio, jer si me zamolio.
Nisi li se i ti trebao smilovati svome susluzi kao što sam se i ja smilovao tebi?’
I gospodar ga njegov, gnjevan, preda mučiteljima dok ne isplati sve što mu je dugovao.
Tako će i moj nebeski Otac učiniti vama ako svatko od srca ne oprosti svome bratu njegove pogreške.”
Oprostiti drugima jedna je od najtežih stvari na koju smo pozvani kao Kristovi sljedbenici. Kada se sjetimo da je Isus, Božji Sin, morao dati svoj život da bi naši grijesi bili plaćeni, bili nam oprošteni (… jer plaća za grijeh je smrt – Rim 6,23), naše opraštanje drugima vidimo u ispravnoj perspektivi.
Umjesto da razmišljamo o tome koliko smo bili povrijeđeni i ljuti zbog nečega što nam netko čini, možemo se usredotočiti na ono što je Isus učinio umjesto nas. Bog ne samo što želi da cijenimo Isusovu žrtvu već želi da i djelujemo prema njoj.
Nema ograničenja Božje ljubavi prema nama.
Trebamo težiti da nema ograničenja u našoj ljubavi prema drugima, posebno kad je riječ o oprostu.
Pripremio: Mihael Bermanec